Ovako nešto još niste videli…
Pančarevo, jezero i prirodni rezervat nadomak Sofije
Da. Pre nego što krenem sa pričom o Pančarevu, kao jednom prelepom prirodnom ambijentu tik do Sofije, moram napomenuti da sam udata za bugarina. Negativna konotacija se vrtela na jedan neočekivano primitivan način, prvo među porodicom i kolegama, pa onda i među birokratskim „življem“ dok sam skupljala svu potrebnu dokumentaciju za venčanje. I da, zaista je neprijatno kada šala postane suvišna i pretočena u vređanje. Umesto „čestitam“ i „želim ti sve najbolje“, ja sam dobijala domaćinski nož. I u leđa i u prsa.
Neverovatno koliko je Sofija skladan grad. Ljudi su mirni i po mentalitetu reklo bi se da su između nas i Rusa. I koliko god hteli da se otrgnu od te činjenice nakon pada komunizma koji je bio tvrd, ruski komunizam, naši jugoistočni susedi i jezikom i ponašanjem liče na Ruse. Samo neka smirenija, staloženija forma. I koliko god naša istorija pevala istu pesmu za Bugare, oni su blage naravi, usporeniji od nas, jednostavniji. Glavni grad je zelen, sa puno velikih parkova, podno planine Vitoše koja je pravi turistički raj. Blizu je i ovaj naš sačuvani ekosistem vredan sopstvene priče. Tako da, hajde da se napokon fokusiram na njega.
Ova zelena oaza je mesto za odmor koje Sofijci (valjda je tako pravilno) vikendom posećuju, praveći roštilj, praveći veliki pešački krug oko jezera Iskar, gostujući u osamljenom restoranu naslonjenim na srtm planinski breg. Restoran vodi jedan čičica srednjih godina, koji peče roštilj i služi pivo, a ima i par sobica za prenoćište. Ambijent je vrlo jednostavan, što mi kažemo „soc“, ali daj bože da tako i ostane, kako bi se sačuvala ova priroda, ovaj biljni i životinjski svet, daleko od očiju „mutri“ i investitora koji bi tu gradili svoje palate i hotelčine.
Pogled na jezero oduzima dah. Želiš da ostaneš u tom momentu, da ga upiješ u sebe, da ti da mir i spokojstvo. Da si srećan što si tu, na nenapadnutom od civilizacije mestu. Tek poneka porodica mirno sedi uz obalu, prođe neki biciklista, vežbaju na svojim kanuuima veslači, peca mirno tek poneki penzioner.
Pančarevo je jezero napravljeno na reci Iskar izmežu Vitoše i Lozenske planine. Koristi se i kao rezervoar za pijaću vodu, te time snabdeva Sofiju. Habitat čine šume visokih mirisnih četinara i hrasta, a veliki je broj akvatičnih biljaka, koje služe kao prirodno skrovište ribama, žabama, raznim pticama, od kojih smo videli dosta divljih patki. Od riba se love pastrmka, mrena, klen, šnajder, jeravica, gavčica. Region oko Sofije pa i ovaj, poznat je po brojnim termalnim izvorima vode, te zaista Bugarska i te kako ima šta da ponudi turistima.
Ako se ikada nađete u ovoj susednoj državi, krenite iz Sofije autobusom do jezera i izađite ne na prvoj, već predposlednjoj stanici i krenite ka pomenutom vidikovcu-restoranu. Budite u prirodi, sa prirodom, i ne ostavljajte smeće za sobom.
O Vitoši i manastiru, drugi put!



Leave a comment